KOGA BRIGA ZA ETIKU?

Objavljeno: 4.3.2016

Kako izveštavati kad se otkrije da je neki sportista bio dopingovan, ko i kako sprovodi doping kontrolu, zašto neki mediji senzacionalistički i bez provere činjenica pišu o nedozvoljenom korišćenju stimulativnih sredstava? Da li ADAS (Antidoping gencija Srbije) i WADA (Svetska antidoping agencija) pravovremeno obaveštavaju i na pravi način edukuju „sedmu silu”, koliko se sportski novinari trude da nešto saznaju i istraže? Ova, ali i mnoga druga pitanja mogla su se čuti na Seminaru koji su u Beogradu organizovali ADAS i USNS (Udruženje sportskih novinara Srbije).

Nakon uvodnog govora dr. Milice Vukašinović-Vesić, direktorke Antidoping agencije Srbije, doktor Nenad Dikić predsednik Odbora za doping kontrolu, ukazao je na neke primere „spinovanja” i pogrešnog informisanja u jednom delu srpskih medija prilikom otkrivanja dopingovanih sportista. Uvredljivi naslovi i tekstovi, neistinite činjenice, nepotrebno uključivanje porodice sportiste u ceo slučaj, doprineli su kreiranju javnog mnjenja u smeru koji vodi tabloidizaciji društva.

Sandra Radenović, docent na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja, ukazala je na potrebu poštovanja etike i “glasnijeg” ukazivanja na kršenje novinarskog kodeksa. Predstavnici medija, a bilo ih je više od 20, konstatovali su da tekstovi u „žutoj štampi” potpuno bacaju senku na ozbiljne novinarske analize i one medije koji poštuju etička i profesionalna pravila. Nemilosrdna tržišna trka i borba za čitaoce i gledaoce, a sve pod plaštom slobode govora, u velikoj meri promovišu šund, primitivizam i vrlo često laž.

Ukazivanje na krišenje etičkih pravila i saopštenja Udruženja sportskih novinara Srbije očigledno nisu dovoljna. Potrebna je sveobuhvatna akcija u koju će se uključiti ugledni novinari, ali i druge organizacije poput ADAS-a. Seminari za pripadnike „sedme sile”, edukacija studenata, ali i brža reakcija Antidoping agencije Srbije na objavljene neistinite informacije, popraviće sliku samo delimično.

Tabloidizacija društva ne može se zaustaviti ako svoj glas ne dignu akademici, naučni radnici, sociolozi, psiholozi i pre svega političari, odnosno država. „Veliki brat”, rijaliti programi i primitivno obračunavanje sa pojedincima u medijima bez dokaza, nastali su jer je neko „svesno” okretao glavu od te pojave, a pravosudni organi uopšte nisu reagovali na tu pojavu ili su bili previše spori i blagi prema onima koji krše etičke i profesionalne standarde.

Predrag Milinković

foto: Nenad Negovanović